Autor: Petra Bobić  11.08.2026. 19:16 Foto: PB/E.M.
Izvor: https://emedjimurje.net.hr/vijesti/drustvo/3271212/jake-medimurke-jesu-li-svetomarcice-zaista-najjace-zene-u-medimurju/

Godinama ih prati glas žena koje mogu držati kuću, obitelj, imanje i zajednicu na svojim leđima – a u Svetoj Mariji tvrde da u toj legendi ima itekako puno istine. Postoje u Međimurju neke priče koje se prenose bez službenih potvrda, statistika i istraživanja. Nema ih u udžbenicima, ali ih zato dobro poznaju ljudi koji ovdje žive. Jedna od takvih ruralnih legendi kaže da su Svetomar(š)čice, mještanke Svete Marije najjače žene u Međimurju.
Na brojnim manifestacijama u donjem Međimurju, u razgovoru s mještanima i posjetiteljima, više smo puta čuli upravo tu tvrdnju. I svaki put isto pitanje – dobro, ali u čemu su najjače?

Fizički? Psihički? Financijski? „Sve po redu“, odgovorila nam je jedna Vidovčica na Danima Općine Donji Vidovec.

Objasnila je kako su žene iz Svete Marije desetljećima u okolici bile poznate kao samostalne žene koje drže sva četiri ugla kuće. Brinule su o djeci, kućanstvu, imanju i novcu, a često i o muževima koji su zbog posla odlazili daleko od kuće i vraćali se u rodno mjesto tek povremeno. Život ih je prisilio na rad, vođenje i brigu.

Muškarci odlazili, žene ostajale

O ovoj smo ruralnoj legendi razgovarali s načelnicom Općine Sveta Marija Đurđicom Slamek, koja se bez puno razmišljanja slaže s tvrdnjom da su Svetomarščice posebna kategorija žena.

„Ta pretpostavka ili stereotip o Svetomarščicama je apsolutno točan. Najjače žene žive u Svetoj Mariji“, kaže bez razmišljanja načelnica Slamek.

Iza te rečenice, međutim, stoji vrlo konkretna povijest. Kako objašnjava, desetljećima su muškarci iz Svete Marije odlazili na posao izvan mjesta. Najprije u Sloveniju, potom u Zagreb, a kasnije sve dalje – u Austriju, Njemačku, Italiju, Švicarsku i druge zemlje.

„Nekada, do nedavno zapravo, gotovo je svaki muškarac iz Svete Marije radio negdje vani, van Međimurja ili van Hrvatske. Ljudi iz okolnih mjesta su imali dobre zemlje i bavili su se većinom poljoprivredom ili su se pak zaposlili u industriji u donjem Međimurju. Svetomarščani su išli trbuhom za kruhom van Međimurja“, prisjeća se načelnica. I nije riječ samo o priči koju je slušala od drugih. Njezin djed radio je u Zagrebu, otac u Austriji i Njemačkoj, a suprug u Italiji. U međuvremenu, kuća nije mogla čekati. Djeca nisu mogla čekati. Imanje, vrt, računi i svakodnevni život također nisu mogli čekati. A prosječna Svetomarščica nije imala luksuz pitati: „Tko će to napraviti?“

Nije bilo muških i ženskih poslova.

„Kao ženu te nitko nije pitao možeš li ti to, možeš li sama brinuti se za obitelj, kuću i polje. Jednostavno bismo odradile sve, naučile bismo kako se što radi“, kaže Slamek.

Upravo je u tome možda i korijen priče o „jakim Svetomarščicama“. U takvoj sredini posao se nije dijelio na ono što je za muškarca i ono što je za ženu kada muškarca jednostavno nije bilo kod kuće.

„U Svetoj Mariji stoga nikada nije bilo ni konvencionalne podjele poslova na muške i ženske. Nismo si mogle dozvoliti da neke stvari ostanu neodrađene“, kaže načelnica.

Iz kuće se preselilo u zajednicu

No, kada jednom naučite samostalno voditi kuću, obitelj i imanje, nije velik korak napraviti još jedan – uključiti se u život mjesta.

Načelnica Slamek smatra da je upravo takva samostalnost ženama donijela i više samopouzdanja. „Žene u Svetoj Mariji su od nekad uključene u život zajednice, bilo društveni, crkveni ili čak i politički.“

I tu Sveta Marija ima zanimljivu tradiciju. Nakon osamostaljenja Hrvatske i osnivanja općine, na njezinu čelu nije odmah bio muškarac.

Prva načelnica bila je – Marija Frančić. Danas je također žena na čelu općine; Đurđica Slamek načelnica je već 13 godina.

A žene su aktivne i u gotovo svim područjima društvenog života – najviše u udrugama. Nogomet, tenis, ribičko društvo… Svetomarščice nisu samo sudionice. Često su one koje organiziraju, vode i povlače stvari naprijed.

Jedan od primjera je i predsjednica Općinskog vijeća Gabriela Jakupek Tokar, koja je ujedno predsjednica DVD-a Sveta Marija. Tu je i jako Društvo žena “Amalija Kranjec” bez kojeg se danas ne može zamisliti društveni život zajednice.

„Ako želiš nešto riješiti – pošalji ženu“

Načelnica Slamek pritom smatra kako žene često imaju širu sliku kada je riječ o vođenju kućanstva, udruge ili općine.

„Muškarci možda nemaju toliko energije i volje kao žene, oni možda ni nemaju toliko širu sliku koliko žene imaju – u vođenju kućanstva, udruge ili općine.“

Možda je to stvar karaktera, možda odgoja, a možda jednostavno desetljeća života u kojem si morao… morala znati sve.

I onda dolazi načelničina rečenica za kraj našeg razgovora koja bi bez problema mogla stajati na ulazu u Svetu Mariju: „Ako želiš nešto riješiti u Svetoj Mariji – pošalji ženu.“

Bliži se Velika Gospa, a s njom i Dan Općine Sveta Marija. Ispred crkve nalazi se lijep spomenik posvećen Djevici Mariji, zaštitnici mjesta koje upravo po njoj nosi ime.

Ali kada malo bolje razmislimo o ovoj priči, možda Svetoj Mariji nedostaje još jedan spomenik – spomenik “svetomarskoj ženi”, onoj koja nosi zajednicu na svojim leđima.